Stipendisti

Central European University (Tamara Kolarić)

Iskustvo prijavnog procesa
Kako sam prošla iskustvo prijave za nekolicinu sveučilišta u Europi, od Oxforda i LSE-a do Glasgowa, moram iskreno priznati da je postupak prijave za CEU bio među jednostavnijima.

CEU za prijavu traži popunjeni prijavni obrazac (koji se može popuniti online, ali i isprintati i poslati s ostalim potrebnim materijalima), ovjereni prijepis ocjena sa dosadašnjeg studija na engleskom jeziku, dvije preporuke profesora sa dodiplomskog studija, primjerke ranijih pisanih radova (naravno, sve na engleskom jeziku – a nije naodmet ni da tematski budu vezani za ono čime se planirate baviti kasnije, iako mislim da nije ni uvjet ni obveza), kratko pismo (zapravo esej) u kojem kandidat obrazlaže koje je njegovo područje interesa, te čime se, ako bude primljen na magistarski studij, namjerava baviti za vrijeme godine provedene u Budimpešti, te zaista kratko motivacijsko pismo – oko 100 riječi – u kojem se opisuje vlastita motivacija i nastoji uvjeriti komisiju da ste baš vi najbolji kandidat za studij na CEU.

Kako sam ja, međutim, u trenutku prijave još uvijek završavala studij u Zagrebu, za mene je postojao i jedan dodatni zahtjev – potvrda da ću diplomirati do kraja sedmog mjeseca aktualne godine. Ispočetka me ovaj zahtjev zbunio, budući da zaista nisam znala gdje dobiti ovakvu potvrdu, no na kraju smo – uz malu pomoć tajništva mog fakulteta – problem lako riješili: naime, dovoljno je napisati izjavu, koju će ovjeriti matični fakultet, i CEU će vam 'vjerovati na riječ' da su vaše namjere da završite fakultet na vrijeme da se možete priključiti skupini njihovih studenata ozbiljne.

Osim činjenice da zahtjevi nisu preveliki, dvije su dodatne stvari koje proces prijave na CEU čine relativno jednostavnim (i toliko ugodnim koliko već može biti proces koji je uvodni korak u nekoliko mjeseci iščekivanja, povremenog živciranja i grickanja noktiju, a sve zbog toga hoćete li ili nećete biti primljeni). Prva je činjenica da, kada se prijavljujete na CEU, ne postoji dodatni proces prijave za stipendije, kao što je to slučaj s većinom drugih sveučilišta. Dovoljno je na obrascu za prijavu izraziti želju da se natječete za financijsku potporu. Druga je ta da, prije slanja prijave, nije potrebno položiti ispit stranog jezika o vlastitom trošku. CEU, naime, za studente koji nisu položili TOEFL ili neki sličan ispit, organizira vlastito testiranje.

Nakon prijave slijedi najgori dio – čekanje – a negdje oko ožujka, za one koji su uspjeli ući u uži izbor, i 'usmeni ispit', što je zapravo kratki razgovor telefonom s nekim od djelatnika fakulteta. Razgovori traju oko 20-ak minuta i nisu ništa strašno – pitaju ponešto o interesima, o aktualnim političkim zbivanjima ili teorijskim konceptima (ovisino o u prijavi iskazanim interesima kandidata), a na kraju dolazi i nekoliko  „matematičkih“ zadataka: ali zaista jednostavna, osnovnoškolska matematika - dakle nema nikakvog razloga za paniku, kako mi politolozi inače paničarimo kad su brojke u pitanju.

I to je to. Nakon dva kruga, čekaju se rezultati. A kako su djelatnici koji rade na prijavama zaista jako (jako!) ljubazni, u međuvremenu stoje na raspolaganju za sva moguća pitanja, kako bi sve prošlo što bolje, i proces čekanja bio što lakši. 

Akademsko iskustvo
Iako moram priznati da sam u početku bila pomalo skeptična, u konačnici se vrijeme provedeno na CEU pokazalo kao 'time well spent' – ne samo privatno, već i akademski. CEU je vjerojatno najbolje mjesto za studirati političke znanosti u Srednjoj i Istočnoj Europi, i to iz niza razloga.

Prvi – i vjerojatno najvažniji razlog – su predavači. CEU okuplja niz izvrsnih predavača, a neki od najboljih upravo su na odsjeku za političku znanost. Dobar dio predavača čine politički znanstvenici iz Mađarske, koji spadaju u sam vrh u svojoj zemlji, ali i šire, a na fakultetu učestalo kao gostujući predavači djeluju i znanstvenici svjetskog glasa – pohađati kolegij kod Herberta Kitchelta ili Philippea Schmittera, ili na hodniku susresti Gabora Toku, tamo nije ništa neobično. Ali osim ljudi koji su već ostavili dubok trag u političkoj znanosti kao disciplini, CEU okuplja i niz izvrsnih mladih predavača, koji sa mnogo entuzijazma i zanimanja svoje znanje prenose studentima. Inzistiranje na sudjelovanju na predavanjima, na studentskoj aktivnosti i na komunikaciji s profesorima je konstanta, a žustre seminarske rasprave nerijetko se nastavljaju i po završetku nastavnih sati. Ukratko, svi se maksimalno trude – i većinom u tome uspjevaju – da vam prenesu što više znanja u to malo vremena što imate na raspolaganju.

Drugi razlog je dobro osmišljen program; Nastavni program na političkim znanostima koncipiran je tako da pokriva četiri osnovna obvezna područja - statistics, micro- and macroeconomics, comparative politics and social-and political theory – pri čemu svi studenti moraju slušati određeni broj predmeta (odnosno, prikupiti određeni broj kredita) iz svakog od njih. Međutim, osim nekolicine obvezatnih kolegija, studenti mogu birati kako žele zadovoljiti zahtjeve vezane za broj kredita, odnosno sami mogu birati koje predmete žele slušati, te se tako usmjeriti na one teme koje ih najviše zanimaju, i kojima će se baviti u svom završnom radu. Također, moguće je slušati kolegije i sa ostalih odjela unutar CEU.

Nastava je organizirana kroz predavanja i seminare, pri čemu seminarska nastava doista zahtjeva veliki nagažman studenata. Za većinu kolegija potrebno je mnogo rada, budući da za svaki sat postoje materijali koje je obavezno pročitati, a većinom i napisati kratak podnesak vezan za zadanu temu. Ponekad je sve to pomalo naporno, jer zahtjeva od studenata konstantan angažman, neprekidno promišljanje tema i ideja, refleksiju o njima, te pronalaženje novih rješenja za stare probleme – no nije li upravo to bit dobrog studija? Konačno, kako je riječ o magistarskom studiju, poseban je naglasak stavljen na metodologiju, odnosno na prenošenje korisnih znanja koja će studenti kasnije koristiti u izradi svojih magistarskih teza. Važno je spomenuti da CEU, osim na kvalitetu predavača, izrazito pazi i na kvalitetu obrađivane literature – konstantno biti 'up to date' tamo je imperativ, i nije neobično da se na istom kolegiju obrađuju zajedno i klasici literature i najnoviji članci vezani za istu tematiku. Naglasak, međutim, nije na čitanju beskraja knjiga, već na pojedinim poglavljima, obrađivanju najvažnijih tema, te debeli 'readeri' koji se dobivaju kao materijal za pojedinačne kolegije znaju sadržavati poglavlja iz knjiga i članke brojnih autora na istu temu, umjesto da se cijeli semestar posveti tek jednom autoru ili kapitalnom djelu. Meni je osobno ponekad falilo čitanje knjiga, i bilo mi je teško priviknuti se na 'ignoriranje' nekih važnih djela nauštrb njihove analize kroz članke drugih autora – ali oba pristupa imaju svakako i svojih prednosti i svojih mana.   

Treći su razlog studenti sami. Iako smješten u Budimpešti, CEU nikako nije 'mađarski' fakultet – mjesto je to gdje se susreću studenti iz brojnih zemalja, koji svi dolaze s određenim predznanjem, a većinom i velikom voljom za daljnjim učenjem, ali i dijeljenjem znanja koja već imaju. A kako su studijske grupe relativno male – na mojoj je godini bilo nešto preko trideset polaznika jednogodišnjeg magistarskog studija, a na nekim nas je kolegijima bilo tek pet ili šest – prostora (i vremena) za diskusiju, za konstantne razmjene mišljenja i dinamične rasprave uvijek ima. Ono što je, međutim, za mene bilo najugodnije iznenađenje jest činjenica da, iako se na jednom mjestu skupilo mnogo mladih, inteligentnih i ambicioznih ljudi, među nama nije bilo mnogo 'natjecanja' – iako su kriteriji ocjenjivanja bili strogi i unaprijed definirani, te je svakome bilo u interesu istaknuti se pred drugima, među nama je doista vladala sjajna atmosfera, u kojoj smo jedni drugima bili spremni pomoći, pojasniti stvari, ili se međusobno poticati na svladavanje ponekad zaista opsežnih obveza. A uz takve kolege i takvu radnu sredinu brojne je obveze nekako lakše odraditi.

Osobno iskustvo
Ma koliko god mi je tih nešto manje od godinu dana provedenih u Budimpešti ostalo u sjećanju kao sjajno akademsko iskustvo, kroz koje sam doista mnogo naučila, ali i otvorila neke nove horizonte, jednako je toliko važna i ona druga, manje akademska, a više 'ljudska' dimenzija vremena provedenog na studiju. A definitivni plus za CEU upravo je činjenica da je, iako je ponekad bilo teško pohvatati sve konce, uspješno odraditi sve obveze (a obaveza je dosta – što ne znači da je studij pretežak, nego da jednostavno konstantno ima nekog posla, bila to kakva prezentacija, podnesak ili završni esej) i naći vremena za sebe, jedna od ljepših, ako ne i najljepša strana studija bila upravo ona nevezana za predavanja sama, za studentske obveze i konstantno učenje.

U devet mjeseci provedenih u Budimpešti upoznala sam nevjerojatne mlade ljude iz brojnih zemalja, stekla neke divne prijatelje (jednu predivnu 'proširenu obitelj', s kojom sam još uvijek u kontaktu), ali i naučila živjeti u stranoj zemlji, u okruženju u kojem se ne priča moj materinji jezik (što je bilo idealno za usavršiti engleski, na kojem se odvijala sva nastava, ali i gotovo sva neformalna komunikacija, ali nažalost ne i dovoljno da naučim barem osnove mađarskog, koji nam je svima bio pomalo pretežak), u kojem postoje neke drugačije navike i običaji od onih na koje sam navikla, i gdje je sve dovoljno daleko da bude drugačije nego kod kuće, a dovoljno blizu da se kući mogu zaputiti kada god poželim. Ispočetka mi je trebalo neko vrijeme da se priviknem na sve – novi sustav obrazovanja, novi ljudi, novo sve – ali jednom kad sam se opustila i počela uživati u svemu što je oko mene bilo novo i čekalo da bude otkriveno, shvatila sam koliko sam sretna što sam bila baš tamo, baš tada. Ne treba zanemariti niti činjenicu da sam uspjela barem malo 'upoznati' i Budimpeštu, pomalo neobičan i melankoličan, ali krasan grad, u kojem se uvijek nešto događa, i koji smo svi zajedno otkrivali.  

Ono što je pritom bio jerojatno najveći problem jest – jezik! Naime, u Budimpešti gotovo nitko ne govori engleski, čak ni mladi ljudi, a mađarski je težak za naučiti; to, međutim, ne bi bilo problem samo po sebi da grad nije pomalo 'foreigners unfriendly' i teško je bilo što, pa i dobre dnevne novine, naći na engleskom. Ali, naravno, postoje i varijante kako tome doskočiti: upisati mađarski za početnike (organiziraju se i tečajevi na fakultetu, u sklopu Center for academic writing, koji zaista nisu skupi – jedini je 'problem' pronaći malo vremena, i malo volje) ili se izvući na lakši način i iskoristiti mađarske prijatelje i poznanike koji će uskočiti kao prevoditelji.

Na kraju, ne treba zaboraviti da je CEU, budući da okuplja brojne politologe iz svih krajeva svijeta, ujedno i idealno mjesto za networking, sklapanje korisnih poznanstava za budućnost, od čega smo svi barem malo, na ovaj ili onaj način profitirali. 

Financijsko iskustvo
CEU većini svojih studenata osim školarine nudi i smještaj u domu, te stipendiju, punu ili djelomičnu, za pokrivanje troškova života. Ja sam imala sreće da sam primala punu stipendiju, a uz nju i dodatnu stipendiju ostvarenu u Hrvatskoj, tako da novac za vrijeme studiranja nije bio problem. No iako samo od stipendije koju mi je osigurao fakultet ne bih mogla živjeti pretjerano opušteno, mislim da je sasvim dovoljna za pokrivanje osnovnih troškova, kao što su hrana, knjige/materijali za učenje, karte za javni prijevoz, ali i povremeni izlasci i tome slično.

Smještaj
Za vrijeme studiranja bila sam smještena u domu, i mogu reći da je to bilo fantastično iskustvo. Iako je dom dosta udaljen od grada, zbog odličnog javnog prijevoza u Budimpešti, a posebno metroa, to nije predstavljalo problem. Sam dom je vrlo lijep, relativno uredan, svaki student ima svoju sobu s kupaonicom, internet u sobama je besplatan, a postoje i improvizirane kuhinje, te zajedničke sobe za druženje na svakom katu, koje su zaista uvijek bile pune i u kojima je uvijek bilo veselo. K tome, dom ima i svoj bazen, saunu i malu teretanu u prizemlju, na raspolaganju su i tereni za sportove (nogomet, rukomet, tenis) na otvorenom, kao i prostorije za učenje i kompjuterske radionice, a u podrumu zgrade je pub koji je moguće iznajmiti za održavanje zabava ili događanja. Jedina je ozbiljnija zamjerka vezana za hranu u domskoj kafeteriji, koja je bila veoma loša (i k tome ne pretjerano povoljna), ali na takve smo se male stvari svi veoma brzo navikli, i nikome nisu predstavljale preveliki problem. A živjeti konstantno okružen mladim ljudima koji su svi u sličnim 'problemima' (sa sličnim obvezama), ali i sa sličnim ambicijama kao vi, i sa sličnom željom da iz svog vremena provedenog na studiju izvuku maksimum, je zaista prekrasno iskustvo.

Ostala iskustva
Ukratko – a nadam se da se to iz svega prethodno napisanog može iščitati – devet mjeseci na CEU zaista je bilo 'time well spent', i iskustvo koje bih svakome preporučila. Dobila sam solidno obrazovanje iz područja političkih znanosti, upoznala mnoge divne ljude, i k tome provela vrijeme u jednoj od prekrasnih europskih prijestolnica – what more could one ask for? :)