Haute ecole de la Province de Liege (Luka Hita)
Institucija: Haute ecole de la Province de Liege, Belgija
Stipendija: ERASMUS
Piše: Luka Hita, Ekonomski fakultet u Zagrebu
Fotografije
Iskustvo prijavnog proces
Moja odluka za prijavu za sudjelovanje u ERASMUS programu dogodila se prilično brzo i nenadano. Točnije, u tramvaju na putu od fakulteta, gdje sam kroz neobavezni razgovor sa prijateljem saznao za ovaj oblik studiranja u inozemstvu i gdje smo se dogovorili da ćemo se zajedno prijaviti za isti. Većina nas mašta o ovakvom iskustvu ali nam uvijek fali taj jedan mali korak da krenemo. Nešto slično se dogodilo i meni. Bez spomenutog prijatelja cijela stvar bi ostala vjerojatno samo na „priči iz tramvaja“. Međutim, njegovom upornošću zajedno smo izvršili naše prijave i predali potrebnu dokumentaciju: CV u Europass formatu (na engleskom jeziku), motivacijsko pismo (također, na engleskom jeziku), prijepis ocjena te potvrdu o znanju engleskog jezika (koja se može dobiti i na fakultetu, ukoliko ste slušali i položili taj jezik). Rezultati su došli prilično brzo. Oboje smo dobili priliku da studiramo, samo u različitim zemljama. Dobivanjem vize završio je moj cjelokupni „dokumentacijski proces“. Dobivanje vize bio je i najteži dio, prilično dugotrajan i kompliciran, no to opet ovisi o zemlji studiranja. U svakom slučaju, ovakve stvari treba svakako krenuti obavljati što prije.
Akademsko iskustvo
Na samom početku imao sam nekakvih problema glede samih predmeta jer ih je većina bila na francuskom (kojeg ja nisam poznavao), no nakon intervencije lokalnog međunarodnog ureda i niza kompromisa, moj raspored je bio formiran. Već na prvim predavanjima osjetio se bitno drugačiji način rada od onog na koji sam navikao, odnosno, već tada sam dobio potvrdu onog što sam zapravo i očekivao. Grupe su bile manje (20 do 25 ljudi), postojala je velika interakcija student-profesor, kao i student-student, predavanja su uglavnom bila koncipirana na način da su izgledala kao okrugli stolovi – vrlo malo teorije i mnogo međusobnih rasprava uz smjernice samih profesora i podosta popratne literature. Najviše me se dojmio predmet Geopolitics gdje smo uglavnom komentirali trenutnu geo političku situaciju u svijetu te iz toga vukli zaključke i sami koncipirali teoretski dio nastave. Osim predmeta struke (ekonomija) pruža vam se mogućnost da izučite i mnoge strane jezike. Dakle, osim što sam slušao njemački, francuski i engleski kao zasebne jezične predmete, imao sam mogućnost i da neke stručne slušam na istima. Nastava je bila zaista produktivna te sam unatoč njezinoj intenzivnosti, stigao iskusiti sve čari Erasmus boravka (izlasci, druženja, putovanja,...)
Osobno iskustvo
Teško je zapravo opisati ukratko što ste sve osjećali i doživjeli. Osobno, u početku mi je bilo zaista teško: grad je u industrijskoj zoni Belgije, obitelj i prijatelji su daleko, okruženi ste jezikom koji ne poznajete, u domu ste sa 500-tinjak ljudi koje ne poznajete, sve vam je novo i zastrašujuće. I onda vrlo brzo, nakon nekog vremena, a da se i ne snađete, povede vas „taj“ osjećaj koji prožive svi koji su ikada bili na razmjeni. Osjećaj koji ostaje u vama do kraja života. Osjećaj koji u vama budi sjetu. Osjećaj koji priziva sjećanja na sva gotovo doživotna prijateljstva koja ste sklopili. Osjećaj koji vas vraća u sve gradove i zemlje koje ste posjetili. Osjećaj prekrasnog i neponovljivog trenutka koji će vas pratiti uvijek i svugdje.
Osobno smatram da mi je ovo najljepše iskustvo ikada i sumnjam da ću ikada doživjeti nešto tako iskreno i prekrasno kao ovo. Moj semestar razmjene rezultirao je bezbrojnim poznanstvima diljem Europe, popratnim razglednicama i pozivima, mnogobrojnim Skype prijateljima, jednim naučenim jezikom više, jednom vezom na daljinu, jednom pozivnicom na vjenčanje u Rumunjsku, te najviše od svega, jednim nezaboravnim životnim iskustvom.
Financijsko iskustvo
Stipendija je iznosila 400 eura mjesečno što nikako nije bilo dostatno za životni standard zemlje poput Belgije. Po osobnoj procjeni, potrebno je još toliko, a ako uzmete u obzir, shopping, izlaske, te razna putovanja, i nije toliko puno koliko se čini.
Smještaj
Bio sam smješten u studentskom domu u blizini fakulteta, nedaleko od centra grada. Dom je bio prilično skup – oko 350 eura mjesečno (ali i najjefitniji oblik stanovanja tamo). Odlična stvar je bila što je u cijenu doma uključena i hrana odnosno kantina koja je svakodnevno pripremala doručak, ručak, užinu i večeru.
Dom je bio u procesu preuređenja tako da su do pola zgrade sobe bile nove i uređene, a od pola, malo starije i ne toliko uređene. No, svi su katovi bili na isti koncept, svatko je imao svoju sobu i omanju kupaonicu bez WC-a, koji su eto bili zajednički. Osoblje gotovo da nije poznavalo engleski jezik, što je u početku frustrirajuće, a kasnije pomalo i simpatično kad razvijete već neki uhodani odnos. Postojalo je dosta pravila ponašanja i obnašanja koje su provodili edukatori u smjenama, koji su bili iznimno tolerantni i dragi. Također valja napomenuti da svaki kat ima svoju čistačicu koja svakodnevno posprema, čisti te mijenja posteljine (kao u hotelu).
Ostala iskustva
Za kraj želim samo potaknuti sve koji su imalo zainteresirani da se jave za ovakav oblik studiranja. Nećete požaliti. Početni trud koji uložite u prijavu i prikupljanje dokumentacije nemjerljiv je s cjelokupnim iskustvom. Svakako preporučam!