South Dakota State University - Zorka Sara Sviben
Ime i prezime stipendistice: Zorka Sara Sviben
Naziv stipendije: Puna sportska stipendija
Akademska godina: 2016./17.
Institucija / sveučilište: South Dakota State University
Program studiranja: Human Biology
O meni :)
Moje ime je Zorka Sara Sviben. Rođena sam 24. veljače 1998. godine u Zagrebu, gdje sam do nedavno živjela sa svojim roditeljima i dvije mlađe sestre.
Sve je počelo prije 12 godina, kad sam kod svog trenera Tome Abramovića prvi put primila reket u ruke i napravila svoje prve korake u tenisu. Bila je to ljubav na prvi pogled i znala sam da će tenis biti neizostavni dio mog života. Od tada ne mogu zamisliti svoj život bez tenisa. Upravo mi je trener Abramović tada rekao da tenisom mogu u životu puno postići i jednog dana otići na studij u Ameriku. Iako mi se to činilo nestvarnim i nemogućim, uz veliku podršku svojih roditelja, nisam posustala.
Prošla sam brda i doline da bih postigla ono što imam sada i ostvarila svoj veliki san da studiram u Americi i igram college tenis na najvišem nivou (Divizija 1).
Iskustvo prijavnog procesa
Bio je to težak put pun papirologije, učenja, priprema, treninga, neizvjesnosti, briga, a najviše živaca. Proces prijave trajao je gotovo godinu dana. Međutim, u situaciji kad želite dobiti sportsku stipendiju te se na sveučilište želite upisati kao sportaš, sportske pripreme i odricanja slobodnog vremena traju dugi niz godina.
Da bih na sveučilište bila primljena kao sportaš, jedna od vrlo bitnih stvari, koje sam morala napraviti kad je u pitanju sportska stipendija, je snimiti i objaviti dobar video, kako bi treneri mogli vidjeti sve moje vještine i udarce u tenisu te odabrati baš mene za svoj tim i ponuditi mi sportsku stipendiju. Osim toga, važno je bilo trenerima željenih sveučilišta, uz video, uputiti i dobro napisano motivacijsko pismo koje će ih uvjeriti u moju veliku želju, motivaciju, kvalitete i sposobnosti te ih navesti da me kontaktiraju i ponude stipendiju.
Jedno od takvih sveučilišta bilo je i South Dakota State University (SDSU) za koje sam prethodno imala informaciju o kvaliteti odnosa prema sportu, trenerima, profesorima i studentima kako iz službenih, tako i privatnih izvora, jer uvijek imate nekoga koga možete pitati za osobno iskustvo.
Dobila sam brojne ponude različitih stipendija, ali sam odabrala SDSU. Nakon što mi je glavni trener SDSU-a ponudio punu sportsku stipendiju, morala sam proći vrlo zahtjevnu proceduru registracije u NCAA (američki sportski savez) koja je pratila i evidentirala sve moje korake i izvršene zadatke od trenutka odluke do završetka školovanja te samog upisa i službenog dobivanja stipendije. NCAA je morala odobriti moj sportski i akademski status, kako bih mogla potpisati ugovor za stipendiju i u konačnici se upisati na studij.
Tijekom tog procesa morala sam položiti sve važne testove – SAT (nešto slično američkoj državnoj maturi) i TOEFL (test znanja engleskog jezika). Ocjene u srednjoj školi morale su biti jako dobre. Međutim, najveći problem bio je u tome što je svaki korak u procesu ovisio jedan o drugome i imao svoj zadani slijed pa se mnogo toga nije moglo obaviti prije vremena. Najteže je bilo čekati svjedodžbu o položenoj državnoj maturi, jer ju je nemoguće dobiti prije sredine srpnja, odnosno u vrijeme kad su svi rokovi već pri kraju (upisi na studij, odobravanje stipendije, pokretanje procesa dobivanja vize, kupovina avionske karte i sl.).
Kako se cijela procedura prijave, stipendije i upisa odvijala elektronskim putem, što je od mene osobno zahtijevalo kontinuirani višemjesečni kontakt i dopisivanje s trenerom, djelatnicima studentske referade i sportskog odjela, s nekima sam se zbližila i prije negoli sam došla u Ameriku te su me dočekali vrlo srdačno i toplo, kao da se već dugo poznajemo. Od samog početka osjećala sam se iznimno prihvaćeno.
Akademsko iskustvo
Oduvijek sam željela biti neurokirurg i obrazovanje mi je jedna od važnijih stvari u životu, ali to nije moglo smanjiti moju želju za profesionalnim tenisom.
Ne znam kako bih u Hrvatskoj mogla studirati medicinu i biti profesionalni tenisač u isto vrijeme.
Do svog cilja ne bih došla da nije bilo podrške moje obitelji i velikog truda mog trenera Tome Abramovića, ali i ostalih članova njegove obitelji koji igraju tenis. Nakon tolikih godina osjećam se dijelom te velike sportske obitelji, koja mi je prenijela mnoga svoja znanja, vještine i iskustva.
Bila sam presretna kad sam konačno bila u posjedu vize i avionske karte. Uzbuđenje koje me obuzelo, bilo je nešto neopisivo - spoj velike radosti, sreće, ali i tuge koja je vrlo brzo iščeznula pod utjecajem svih predivnih stvari koje su uslijedile.
11.08.2016. god. konačno sam krenula u najveću avanturu i uspjeh svog života. Prvi put sam putovala sama avionom i to uz dva presjedanja.
SDSU je organizirao dolazak njihovih predstavnika i doček na aerodromu, što me posebno oduševilo. Oni su mi dali prve bitne informacije te mi ostali na raspolaganju tijekom cijelog prvog tjedna orijentacije za nove internacionalne studente.
South Dakota State University
Tako sam postala „freshmanica“, studentica i sportašica South Dakota State Universitya koji se nalazi u Brookingsu, malom, predivnom gradu u Južnoj Dakoti. Postala sam dio velike Jackrabbit obitelji.
Njihova su sveučilišta drugačija od naših. Kod njih predavanja i treninzi počinju krajem kolovoza, ali godina završava već početkom svibnja. Na jednom mjestu u velikom kampusu nalaze se svi akademski smjerovi i studentski domovi. Sve je lijepo uređeno i dobro organizirano. Mene očekuju 4 godine studija „Human biology“, a onda još 4 godine na „Medical school“ pa specijalizacija.
South Dakota State University
Za svaki semestar sama si organiziram raspored u skladu s treninzima. Uz redovita predavanja, pisanje zadaća, testova i učenje, svaki dan imam treninge i trčanje/teretanu. Dnevni limit treninga je 4 sata, a tjedni 20 sati.
Dan je ispunjen ranojutarnjim treningom, predavanjima, kondicijskim treningom i učenjem. U timu nas je 9 cura i 9 dečki. Imamo glavnog trenera Joeya Barnesa i pomoćnu trenericu Ffion Davies, a uz njih su tu i fizioterapeut i nutricionist. Tim nam je poprilično šarolik - cure iz Engleske, Brazila, Australije, Zambije, SAD-a, Venezuele i samo ja iz Hrvatske. Jako smo složni i povezani, kao jedna velika obitelj. Međusobno se podržavamo i ponosni smo na svoj tim i zajedništvo.
Ženski dio tima s trenerima
Treninzi su intenzivni, katkad naporni, ali pomažu nam da dospijemo u top formu za predstojeću proljetnu sezonu. Turniri se održavaju svaki tjedan po nekoliko dana u različitim saveznim državama pa se dosta putuje, što dodatno život čini vrlo dinamičnim i ispunjenim.
ITA turnir u Minneapolisu
Teretana za dio kondicijskog treninga
Atletska staza za dio kondicijskog treninga (trčanje i sl.)
Osim sportskog uspjeha, vrlo je važan i akademski uspjeh koji mora biti vrlo visok. Moje su sve ocjene od samog početka odlične (po njihovom ocjena A). Treninzi mi ne predstavljaju prepreku do uspjeha, već, naprotiv, daju dodatnu energiju za učenje.
Osobni dojmovi
Iako imam brojne obveze, slobodno vrijeme provodim u druženju s prijateljima.
Stekla sam brojne prijatelje koji dolaze sa svih strana svijeta, kako u timu, tako i u domu u kojem živim.
Emilly iz Australije najbolja mi je prijateljica u Americi. Imamo mnogo sličnosti, a u nekim stvarima potpuno smo jednake.
Emilly i ja
S Laurom igram parove.
Financijsko iskustvo
Puna stipendija koju sam dobila, pokriva troškove školarine, smještaja, hrane, sportske opreme, ali i mnogih putovanja na koja odlazimo širom SAD-a da bismo sudjelovali na sportskim turnirima. Time su troškovi života minimalni i gotovo zanemarivi. Vlastitim sredstvima plaćam troškove avionske karte ili sitnica koje si povremeno kupim.
Smještaj
Svoju prvu godinu studija smještena sam u domu Binneweis Hall, gdje su većinom „freshmani“. Tu nam je sve u blizini - restorani, dvorane gdje se održava nastava pa čak i sportski prostori. Svi troškovi smještaja pokriveni su stipendijom.
Binnewies Hall
Za kraj... :)
Nadam se da će mi se za koju godinu pridružiti i moja mlađa sestra Helena koja je također tenisačica i trenutno na pripremama u Teniskom klubu Zagreb obitelji Abramović.
Iako je tempo života stvarno ubrzan, uz puno obveza i malo slobodnog vremena, presretna sam što sam dobila ovakvu priliku života koju bih preporučila svakome tko voli tenis, a važno mu je i obrazovanje.
Nema ni jedne pojedinosti za koju bih mogla reći nešto loše. Sve je prekrasno i gotovo nestvarno.
Imam osjećaj da će ovo biti jedno dugo, prekrasno i nezaboravno iskustvo.