Central European University (Ana Laća)
Institucija: Central European University, Budimpešta
Stipendija: Stipendije za diplomske programe i doktorate na Central European Universityju, Budimpešta
Piše: Ana Laća
Iskustvo prijavnog procesa
Proces prijave za CEU bio je vrlo jednostavan jer se u potpunosti obavlja putem Interneta gdje se direktno unosi većina podataka. Osim standardnih dokumenata poput prijepisa ocjena, životopisa, dokaza o znanju engleskog jezika (u ovom slučaju položen TOEFL test) i dviju preporuka, prijava je trebala sadržavati kratko motivacijsko pismo, kao i kratki prijedlog završnog rada, te jedan pisani rad na engleskom jeziku.
Važno je naglasiti i da CEU budućim studentima, za slučaj da to već nisu učinili, osigurava besplatno polaganje TOEFL testa. Moj dojam glede selekcijskog kriterija jest da naglasak nije isključivo na prosjeku ocjena već da, suprotno očekivanjima hrvatskih studenata, presudne su aktivnosti kojima su se kandidati bavili uz studiranje. Prosjek ocjena ne može biti jako nizak, naravno, ali zaista se ne očekuju samo izvanserijski rezultati.
Akademsko iskustvo
Akademsko iskustvo je bilo uistinu posebno i neočekivano. U potpunosti drugačije od prijašnjeg iskustva u Hrvatskoj, počevši od sadržaja kojeg sam studirala na diplomskom studiju, koji u takvom obliku nije dostupan u Hrvatskoj. Ja sam bila student na odjelu za javne politike - smjerovi fiskalna decentralizacija i međunarodne javne politike.
Jedna od ključnih razlika je odnos zaposlenih profesora prema broju studenata koji iznosi jedan naprema pet. Najveća grupa na nekom predavanju bila je 15 studenata, dok nas je na većini predavanja bilo šest ili sedam. Uz to, za svako predavanje su propisane obveze koje svaki student mora ispuniti prije no što samo predavanje započne. Takav omjer omogućuje punu pažnju profesora, koji u svakom trenutku zna što radite, koliko radite i koliko ste spremni.
To je na početku bilo pomalo šokantno za nas iz Hrvatske koji smo navikli na pune predavaonice gdje je znalo biti i po 200 ljudi na seminarima i gdje sustav kontrole rada svakog studenta nije moga biti primijenjen do samog ispita.
Ono što bih posebno voljela istaknuti je odnos cjelokupnog fakultetskog osoblja prema studentima. Termini konzultacija s profesorima nisu bili fiksni već su se konzultacije odvijale prema potrebama studenata. Osim osobnih susreta, profesori su uvijek bili dostupni putem elektronske pošte te su odgovori na upite putem emaila u pravilu stizali nakon najviše nekoliko sati. Uz sve to, studentima je dostupna knjižnica sa obiljem literature i mnoštvom baza podataka što je proces pisanja mnogobrojnih radova i završnog rada znatno olakšalo.
Osobno iskustvo
Osobno iskustvo je bez sumnje ono od čega sam osobno najviše profitirala. Atmosfera na samome sveučilištu je sjajna jer tamo studiraju mladi ljudi iz više od 120 zemalja, stoga su događanja poput: međunarodnog multikulturalnog festivala na kojem studenti predstavljaju gastronomiju i kulturne običaje zemalja iz kojih dolaze, sportskog dana, proljetnog bala i raznih koncerata, projekcija filmova, konferencija i gostujućih predavanja renomiranih stručnjaka iz cijelog svijeta, za sve studente jedinstveno multikulturno iskustvo.
Uslijed napornog radnog ritma i prethodno nabrojanih događanja, studenti rijetko dolaze u priliku za susret s lokalnim stanovništvom. Kad je do takvih susreta i došlo, u većini slučajeva nisu bili pretjerano ugodni zbog nemogućnosti komunikacije - što zbog činjenice da većina Mađara ne govori strane jezike, što zbog posebnosti mađarskog jezika čije osnove su zaista bile nerazumljive.
S obzirom da studenti većinu vremena provode zajedno, sklapaju se mnogobrojna prijateljstva s ljudima sličnih interesa, ali različitih pozadina. S većinom tih ljudi sam i danas u stalnom kontaktu, planiramo okupljanja, zajedničke odmore i to je ono što smatram najvećim dobitkom u cijeloj priči.
Financijsko iskustvo
Za vrijeme studiranja i stažiranja bila sam primatelj stipendije Inicijative za Fiskalnu Decentralizaciju koja je iznosila oko 500 EUR mjesečno te je pokrivala troškove školarine u iznosu od 11.000 EUR. S obzirom da su cijene najma stanova i troškova života u Budimpešti nešto niže nego u Zagrebu, ova stipendija je bila dovoljna da pokrije osnovne troškove života.
Smještaj
Glede smještaja, budući da sam bila primatelj stipendije privatne inicijative koja je bila financijski izdašnija od svih ostalih stipendija, bila sam obvezana boraviti u privatnom smještaju. Tu nezaboravnu godinu provela sam u prekrasnom renoviranom stanu u samom centru Budimpešte, svega 5 min hodom udaljenog od parlamenta i još toliko udaljenog od CEU-a.
Većina kolega bila je smještena u CEU Residence Centru koji je bio znatno udaljeniji od centra, no ujedno je bio mjesto gdje se većina ne-akademskih događanja odvijala. Sam centar izgleda više kao hotel (svaki student ima svoju sobu s kupaonom, na svakom katu je prostorija za druženje, jednom tjedno čistačice pospremaju sobu, u prizemlju su restoran i bar, sauna, bazen, teretana, u dvorištu sportska igrališta, …) i potpuna je suprotnost svim studentskim domovima na koje smo navikli u Hrvatskoj. Zamišljen je kao mjesto okupljanja svih studenata, te su prethodno nabrojani sadržaji dostupni svima bez naknade.
Ostala iskustva
Od ostalih iskustava, administrativno osoblje zaslužuje da se posebno spomene jer su svojim predanim radom i ljubaznošću to svakako zaslužili. Od prvog dana od kad su sve studente dočekali obrasci za zdravstveno osiguranje (koje je većini studenata plaćeno od strane fakulteta), za otvaranje mađarskog bankovnog računa, za boravišnu dozvolu, ..., za doista sve što je bilo potrebno.
Jedna od posebnosti mog odjeljenja za javne politike na CEU-u je ta što akademska godina ne završava ispunjavanjem svih akademskih obveza, već nakon završetka dvomjesečne stručne prakse za vrijeme koje studenti i dalje nastavljaju primati svoju stipendiju.
Tu priliku studenti koriste kako bi praksu odradili u najrazličitijim krajevima svijeta. Ja sam svoju praksu odradila u glavnom gradu Litve, na sveučilištu u Vilniusu. Ovo je svakako iskustvo koje najviše pamtim i koje je na mene ostavilo najznačajniji trag, počevši od ljudi, kulture, prirode, radnih kolega, ... sve je zaista bilo prekrasno. Uz činjenicu da su mi svi troškovi života bili su pokriveni te da sam tamo provela ljeto, ovo iskustvo je zapravo bilo poput plaćenoga godišnjeg odmora.
Za kraj...
Umjesto sažetog zaključka cjelokupne avanture, za kraj samo želim preporučiti svima čiji interesi se preklapaju s programima na CEU-u da se svakako prijave, jer je ovo zaista bilo nezaboravno iskustvo vrijedno svakog truda, ispita i eseja – jednostavno neprocjenjivo!