University of Delaware (Sagita Mirjam Sunara)
Naziv institucije: Winterthur / University of Delaware
Naziv odsjeka: Art Conservation Department (konzervacija-restauracija)
Stipendija: Junior Faculty Development Program (JFDP)
Piše: Sagita Mirjam Sunara
Iskustvo prijavnog procesa
Na natječaj za stipendiju prijavila sam se na nagovor prijatelja Jerka, alumnija JFDP programa. Popunjenu prijavnicu, životopis na engleskom jeziku, izjavu o cilju na hrvatskom i engleskom jeziku te dva pisma preporuke u srpnju sam dostavila na adresu Instituta za razvoj obrazovanja. Izjava o cilju najvažniji je dio prijave; u njoj trebate objasniti kako će vam boravak u SAD-u pomoći da proširite svoje znanje, poboljšate nastavne metode i unaprijedite sadržaj kolegija koji predajete. Poželjno je da se iz ovog radnog posjeta rodi suradnja između vašeg matičnog fakulteta i sveučilišta-domaćina; nemojte zaboraviti navesti tu mogućnost.
Treba istaknuti da JFDP nije istraživačka stipendija pa planove za obavljanje doktorskog istraživanja ostavite kod kuće. Umjesto toga, naglasak stavite na sve mogućnosti koje vam američko sveučilište nudi za stručno usavršavanje: nove tehnologije, bogate knjižnice itd. Interdisciplinarnost se također cijeni: među pet finalista ove se godine našla jedna diplomirana ekonomistica koja predaje na Pravnom fakultetu i jedna diplomirana psihologinja koja predaje na studiju sociologije. Moj prijatelj Jerko, primjerice, ima diplomu iz psihologije, a predaje na Agronomskom fakultetu.
Početkom rujna obavijestili su me da sam ušla među dvadesetak polu-finalista. Intervju i TOEFL test održavali su se u Zagrebu. Razgovor s kandidatima vodili su hrvatska profesorica i američki nastavnik, uz gospođicu iz američke ambasade kao promatrača. Nakon par uobičajenih pitanja - zašto sam se prijavila i što očekujem od stipendije - uslijedila su ona provokativna: što me uopće Amerikanci mogu naučiti o restauraciji, kada se zna da je Europa prijestolnica kulturne baštine? Što mi američko sveučilište može ponuditi, a ne mogu naći, primjerice, u Italiji?
Nakon intervjua trebalo je još «odraditi» TOEFL test. Iako je jedan od zahtjeva natječaja solidno poznavanje engleskog jezika, rezultati ovog testa ne utječu na izbor finalista. Ukoliko ne zadovoljite nužni minimum, poslat će vas u SAD mjesec dana prije početka programa na intenzivni tečaj jezika. (U šali smo znali reći da je to situacija u kojoj dobijaš i kad gubiš.)
Konačno, sredinom listopada primila sam obavijest da sam ušla među pet finalista. Sada je još trebalo priložiti popunjeni obrazac o povijesti bolesti. Ako vas izaberu, pripremite svog liječnika na kopanje po zdravstvenom kartonu, jer Amerikanci traže podatke o svim cjepivima koja ste ikad primili, uključujući datume cijepljenja. Njihov se 'režim' cijepljenja razlikuje od hrvatskog, a vizu ne možete dobiti dok ne primite sva cjepiva koja su u Americi propisana. Prijetit će vam ospicama, zaušnjacima i rubeolom, no ne dajte se zastrašiti i pitajte svog liječnika za savjet.
Krajem studenog u Zagrebu je održan orijentacijski tečaj na kojem sam upoznala ostale finaliste. Dobili smo informacije o vizama i putovanju, objasnili su nam koje obaveze imamo za vrijeme trajanja programa, raspravljali smo o problemima visokoobrazovnog sustava u Hrvatskoj. Organizatori su na kraju pozvali nekoliko JFDP alumnija da nam kažu nešto o svojim iskustvima i daju par praktičnih savjeta o traženju smještaja, otvaranju bankovnog računa i sl. Ovo je bio najkorsniji dio tečaja.
Akademsko iskustvo
Hrvatska grupa doputovala je u SAD početkom siječnja. Stipendisti su se sastali na Sveučilištu u Kanzasu na trodnevnoj konferenciji koja nas je trebala pripremiti za 'američku avanturu'. U JFDP programu ove je godine sudjelovalo šezdesetak sveučilišnih nastavnika iz petnaest zemalja jugoistočne Europe i prednje Azije.
Moji su domaćini bili Sveučilište u Delawareu i muzej Winterthur; ove dvije institucije zajedno administriraju studij konzervacije-restauracije, jedan od svega četiri u SAD-u. Sveučilište u Delawareu utemeljeno je 1793. godine u gradiću Newark kao mala privatna akademija. Danas je to istraživačka, tehnološki napredna ustanova koja broji sedam fakulteta i preko 20 tisuća studenata. Nastava za studente dodiplomskog studija restauracije odvija se na sveučilišnom kampusu, dok su studenti magistarskog i doktorskog studija smješteni u Istraživačkom centru Louise duPont Crowninshield koji pripada muzeju Winterthur, a od kampusa je udaljen pola sata vožnje.
Glavninu vremena provela sam sa studentima magistarskog studija u Istraživačkom centru. Moja američka mentorica i troje akademskih savjetnika (!) vodili su računa da mi raspored uvijek bude popunjen. Bila sam uključena u svaki segment studijskog programa, od redovne nastave do stručnih skupova i predavanja gostujućih predavača. Pratila sam četiri kolegija, a u sklopu nastave organizirani su posjeti muzejima, istraživačkim laboratorijima i restauratorskim radionicama od Washnigtona do New Yorka. Održala sam nekoliko predavanja iz kolegija koji predajem na svom fakultetu te nekoliko javnih predavanja. Dodijelili su mi titulu počasnog doktoranta pa sam bila uključena u aktivnosti studenata doktorskog studija zaštite kulturne baštine, jedinog te vrste u Sjevernoj Americi.
U slobodno vrijeme, kojega je bilo jako malo, prikupljala sam građu za doktorsko istraživanje te skenirala stručnu literaturu za kolegij koji predajem u Splitu. Sudjelovala sam na nekoliko konferencija, posjetila sve važnije muzeje u regiji, provela nekoliko dana kao gostujući nastavnik na studiju restauracije Sveučilišta New York.
Osobno iskustvo
Profesionalnost, entuzijazam i pristupačnost nastavnog osoblja duboko su me se dojmili. S druge strane, oduševila me predanost s kojom studenti pristupaju radu, njihova aktivnost na satu i uključenost u brojne van-nastavne aktivnosti.
Financijsko iskustvo
Mjesečna mi je stipendija bila dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Otprilike trećinu novca trošila sam na stanarinu, dok je ostatak 'odlazio' na hranu (koja nije jeftina!), sitnice za stan, odjeću i gorivo. (Zbog velike udaljenosti i slabe prometne povezanosti sveučilišnog kampusa i muzeja Winterthur morala sam, kupiti automobil.) Za veća putovanja i nabavku stručne literature koristila sam hrvatsku plaću. Uz mjesečnu stipendiju, JFDP osigurava 700 dolara za odlazak na stručne skupove, nabavku literature, uredskog pribora i sl.
Smještaj
Smještaj je redovito najveći izazov za stipendiste ovoga programa. Srećom, mentorica mi je pomogla (i) oko toga; jedna mi je studentica ponudila sobu u svojoj kući u Pennsylvaniji, četrdesetak minuta vožnje od Winterthura i dvadeset minuta od sveučilišnog kampusa. Dnevno bih 'za volanom' provela dva sata, ali sve je to bio dio 'američke avanture'.
Ostala iskustva
Slobodnog vremena imala sam jako malo, no ipak sam uspjela upoznati dio prirodnih i kulturnih ljepota Pennsylvanije, Delawarea i Marylanda. U nekoliko navrata boravila sam u Philadelphiji i Washnigtonu. Posjetila sam New York, Boston, San Francisco, Baltimore, Pittsburgh, obišla amiška sela i brojne gradiće.
Niti jedno moje dosadašnje iskustvo ne može mjeriti s onim što sam doživjela u Americi. Ovaj mi je program omogućio da upoznam izvanredne ljude i surađujem s vrhunskim svjetskim stručnjacima. (Neke od njih poznavala sam samo s korica knjiga!) Među studentima, nastavnicima i kolegama-restauratorima stekla sam brojne prijatelje. Najvažnije od svega, u Americi sam naučila što je glavni zadatak svakog (dobrog) nastavnika: motivirati, uključiti i inspirirati.