University of Wroclaw (Ana Mihaljević)
Institucija: University of Wroclaw, Faculty of Social Sciences, Institute for International Relations
Stipendija: ERASMUS
Piše: Ana Mihaljević, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
Iskustvo prijavnog procesa
Na četvrtoj godini studija mi je fokus većinom bio na traženje programa i stipendije na koju ću se prijaviti za diplomski studij ali se tog studenog na stranicama Sveučilišta pojavio natječaj za Erasmus i odluka je pala prilično brzo, a sam prijavni proces je išao skoro pa jednakom brzinom. Ono što je natječaj zahtijevao su motivacijsko pismo na engleskom jeziku, životopis u Europass formatu, prijepis ocjena, dokaz o znanju jezika zemlje u koju se odlazi ili na kojem će se održavati nastava. Cijeli proces odabira u početku ide preko matičnog fakulteta a tek kasnije, u slučaju odabira se ulazi u detaljniji kontakt s Međunarodnim uredom pri Sveučilištu. Prikupljanje papira ne bi trebalo oduzimati više od tjedan dana, rezultati dolaze nedugo nakon završetka natječaja i nakon toga se ulazi u tehničke pojedinosti koje su prilično rutinizirane. Sve u svemu, vremena je i više nego dosta.
Akademsko iskustvo
Nakon dolaska u Poljsku i prve pozitivne reakcije na multikulturalnost kojom smo sljedećih 6 mjeseci bili okruzeni, pravu potvrdu svoje želje za inozemnim iskustvom studija sam dobila na predavanjima i raspravama koje su iz tih predavanjima slijedile, jer takva atmosfera u kojoj predstavnici nacija koje su direktni akteri međunarodnih zbivanja sjede u dvorani i sposobni su relevantno komentirati bitne teme je iskustvo koje je za bilo kojeg društvenjaka,a posebno politologa, nezamjenjivo iskustvo. Samo Sveučilište u Wroclavu je jako staro i jako organizirana institucija, a cijelo obrazovanje i standard je za razinu više nego ovo na koje smo mi navikli, a nastava se za jako veliki broj studenata bez problema odvija na engleskom jeziku. Jako se potiče sudjelovanje i cjelokupna atmosfera definitivno naglasak stavlja na interaktivnom učenju, a ne ex catedra metodi na koju smo manje-više svi navikli. Osim toga, svi Erasmus stipendisti cu imali mogućnost učenja poljskog jezika bez ikakve financijske naknade, i to u intenzivnom tečaju na početku semestra, ali i tijekom cijelog semestra u regularnoj nastavi dva puta tjedno. Ne samo to, mogli smo birati još jedan strani jezik kojeg smo slušali s poljskim studentima, i to u slučaju da je razina tog jezika dovoljno visoka da se može nastava na tom jeziku i odvijati. Ja sam odabrala francuski i nastava je bila jako intenzivna i produktivna.
Osobno iskustvo
Iako je ERASMUS stipendija prvenstveno akademskog tipa, osobno iskustvo je ono u čemu smo svi najviše profitirali. Iskustvo života u predivnom gradu na jugozapadu Poljske, u ogromnoj zgradi socijalistiškog tipa prepunoj međunarodnih studenata, putovanja u zemlje do kojih vjerojatno neću opet doći i prijatelji koji će to vjerojatno biti zauvijek. Da bi nas se uvelo u život grada i kako bi što prije postali punopravni studenti Sveučilišta u Wroclawu, o nama se brinula vesela skupina poljskih studenata koja je ujedno i organizirala zabave, izlete, a i provodila vrijeme s nama u domu i izlascima. Na žalost, ovaj vid iskustva je bio toliko intenzivan i iznimno pozitivan da bilo koji način da to na ovaj način prikažem nije dovoljan. Jedino što definitivno mogu ustvrditi je da smo se svi složili da nam se ovako pozitivno iskustvo vjerojatno nikad više u životu neće ponoviti, da ćemo do ove mjere biti bezbrižni i voljni upijati sve što nam trenutak nudi, što smo u Poljskoj i činili.
Financijsko iskustvo
Stipendija je iznosila 400Eura, što je za zemlju kao što je Poljska bilo i više nego dovoljno pa smo imali dovoljno novaca i za povremeni shopping i putovanja.
Smještaj
Za vrijeme boravka u Wroclawu, veliki broj međunarodnih studenata je bio smješten u dvije velike zgrade doma- Olowek i Kredka, jedna imala 16 katova, a druga 21, i to ih čini dvjema najvišim zgradama u gradu. Dom je bio puno više nego što smo očekivali, radilo se o manjim stanovima s dvije sobe, kupatilom i kuhinjom, sasvim dovoljno za četvero ljudi, koliko je i živjelo u svakom stanu. Imali smo mogućnost birati s kim ćemo biti i mijenjati cimere. Dom smo mjesečno plaćali 100Eura i činjenica je da je minimalno toliko i vrijedio mjesečno. Jedina zamjerka koju smo imali je apsolutno neznanje engleskog jezika koje je vladalo u domu od strane zaposlenika, ali se naknadno i to pretvorilo u simpatično iskustvo jer smo razvili poseban način komunikacije s gospođama koje su tamo radile.
Ostala iskustva
Za kraj bi samo ostavila nekoliko redaka za promociju ovog vida studentske razmjene jer je očito da se takva mogućnost u Hrvatskoj nedovoljno koristi a prednosti su nebrojene. Ono što još jednom treba istaknuti je činjenica da sam proces prijave nije uopće zahtjevan i da se svaki uloženi napor višestruko isplati.