Stipendisti

WU Wien (Wirtschaftsuniversität Wien) (Bruno Gašperov)

Sveučilište: WU Wien (Wirtschaftsuniversität Wien)

Ime i prezime: Bruno Gašperov

Par uvodnih riječi...

Bok! :) Ja sam Bruno Gašperov, 24-godišnji student kvantitativnih financija na WU Wien. Prije toga sam završio preddiplomski studij Geofizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, koji sam upisao nakon što sam završio MIOC u Zagrebu. Odlučio sam se za studij u Beču zato jer mi se sviđa austrijska kultura i mentalitet, kvaliteta programa i kvaliteta života u gradu (redovito prvi ili među prvima gradovima u svijetu po kvaliteti života).

Navedeni program i fakultet je bio najbolja opcija s obzirom na moje dotadašnje obrazovanje. Dugo vremena sam planirao studirati u inozemstvu, a studiranje u Beču mi se čini kao dobar kompromis jer studiram u inozemstvu, a jako sam blizu Zagrebu, tako da se uvijek mogu zaletiti doma kod obitelji preko vikenda ili čak tjedna. Svima koji razmisljaju o odlasku na studij u inozemstvo definitivno bih rekao DA! Svi koji imaju pitanja o bilo čemu, neka šalju mail na b_gasperov@yahoo.com

Prijavni proces

Prijavni proces za studij Quantitative Finance na WU Wien bio je poprilično jednostavan te u potpunosti online. Popunjava se online forma na kojoj se unose osobni podaci, podaci o dosadašnjim akademskim kvalifikacijama i institucijama gdje su stečene (u mom slučaju preddiplomskom studiju Geofizike na PMF-u u Zagrebu), rezultati standardiziranih testova i ostali podaci.

Minimalni zahtjevi za razmatranje prijave su sljedeći:

• Završeni odgovarajući preddiplomski studij koji nosi najmanje 180 ECTS bodova. Pod odgovarajućim se smatra sljedeće: studij koji sadržava kolegije matematike/fizike/statistike koji nose barem 45 ECTS bodova ILI kolegije ekonomije/financija/poslovne administracije koji nose barem 60 ECTS bodova. Dakle, jedno od navedenog je dovoljno, nije potrebno imati oboje. Samu diplomu nije potrebno imati u vrijeme prijave, no potrebno je odmah dokazati da preddiplomski studij zadovoljava navedeni uvjet. Prijepis ocjena sa Studomata se mora priložiti radi ocjena, no kako navedeni ne sadržava listu svih kolegija nego samo položenih, ja sam vlastoručno napravio listu svih kolegija studija na kojem sam studirao, koji sam poslije odnio na referadu kako bi ga osoblje provjerilo, potpisalo i udarilo pečat. Malo komplicirano, ali nisam vidio drugo rješenje jer dokumentacija MORA u potpunosti odgovarati zahtjevima WU Wien, te u protivnom neće uzeti prijavu u ozbiljno razmatranje.
• Dokaz znanja engleskog. Pošto je program na engleskom, dokaz znanja njemačkog nije potreban. U mom slučaju ovo je bio TOEFL test, a može se dokazati i IELTS, TOEIC, CAE, CPE, BEC Higher, UNIcert III i ekviventnim certifikatima, kao i završenim preddiplomskim studijem na engleskom jeziku, a postoji i još jedna opcija.
• Znanje ekonomije/financija/poslovne administracije i matematike/statistike. Ne postoji neki posebni dokument kojim se ovo dokazuje.
• Dokaz potencijala uspjeha (achievement potential). Obično standardizirani test (GMAT/GRE/nešto treće) ili pismo preporuke. U mom slučaju ovo je bio GRE test. Svakako preporučam polaganje nekog standardiziranog testa, ali i višemjesečnu pripremu za navedeni, bilo samostalnu bilo organiziranu npr. preko IRO tečajeva.

Također bih napomenuo kako je od prethodne akademske godine preporučeno uz aplikaciju poslati i motivacijsko pismo.

Ukoliko te zanima konkretno magisterij Kvantitativnih financija na WU Wien, moj osobni dojam je bolje studirati matematiku/fiziku/računarstvo, imati izvrstan uspjeh i pokazati interes za financijama, nego studirati ekonomiju i financije, obzirom da se prilikom razmatranja aplikacija kvantitativne sposobnosti izrazito uzimaju u obzir zbog same kvantitativne naravi programa.

Aplikacije se primaju od početka rujna do otprilike 8. ožujka, na rolling-admission bazi, što znači da ne postoji jedinstveni deadline, nego više prioritetnih rokova, no svakako unatoč tome savjetujem da se prijaviš što prije. Rezultati dolaze ovisno o tome kada si se prijavio/la, nakon isteka prvog sljedećeg prioritetnog roka.

Ukoliko te prime, čestitke! :) Sada slijedi prihvaćanje ponude i odlazak u Beč u rujnu kada se nosi SVA tražena dokumentacija u tiskanom obliku.

Neke detalje prijave sam vjerojatno zaboravio, no ako imaš bilo kakva pitanja stojim na raspolaganju. :)

Akademsko iskustvo

Program je prilično kvalitetan – kombinacija teorije i prakse. Prva godina je više teorijska i akademska, dok je druga više praktična, pogotovo ako se odlučiš za industry track (smjer namijenjen studentima koji žele stečeno znanje primjenjivati praktično, u financijskoj industriji. Postoji i smjer namijenjen studentima koji žele upisati doktorat poslije i zove se science track).

Prvu godinu se polažu samo obvezni ispiti, dok se na drugoj godini industrijskog smjera biraju izborni predmeti (4 predmeta od ponuđenih 8-9), izvodi industry lab (timski projekt koji se obavlja za firme u financijskoj industriji, pod nadzorom profesora i zaposlenika firme), te naposljetku piše diplomski rad. Profesori su dijelom matematičari koji se bave financijskom matematikom (uglavnom teorija), a dijelom eksperti sa znatnim iskustvom u financijskoj industriji, a neki imaju i vlastite fondove. Poprilično su susretljivi i pristupačni te imam isključivo pozitivna (ili neutralna) iskustva. Većina profesora drži više kolegija, pa ćete se s jednim profesorom matematičarem susresti vjerojatno 4-5 puta. Od iduće akademske godine izborne predmete mi drže i novi profesori, uključujući i profesoricu koja je došla sa Stanford Universityja. Također napominjem kako se kolegiji slušaju u trajanju od oko 8 tjedana (pola semestra), te se zatim polažu ispiti, pa drugu polovicu semestra slušaš nove kolegije itd. Tako efektivno postoje polusemestri.

Još bih htio program usporediti sa studiranjem u Zagrebu. Smatram kako je studij u Beču primjenjiviji, manje teorijski zahtjevan, i više usmjeren na praksu. Dobre ocjene međutim nije lako dobiti, te se prosjek od 2.0 smatra dosta dobrim (U Austriji je 1 najbolja ocjena, a 5 najgora, tj. nedovoljan). Prolaznost studenata je također znatno veća, no i studenti se u prosjeku čine zainteresiraniji, a dobar dio i radi uz studiranje. Status studenata u Austriji mi se čini dosta viši nego u Hrvatskoj, što se vidi po mnogočemu te se osjeti kako su studenti izrazito bitni za daljnji razvoj zemlje.

Što se tiče literature, uglavnom je riječ o pdf skriptama profesora i knjigama koje naravno treba kupiti, a ne ilegalno skinuti s interneta. :) Organizacija nastave ovisi od profesora do profesora – neki profesori samo čitaju skripte i pokazuju projektirane pdf slideove, dok neki stalno postavljaju pitanja i pokušavaju postići interaktivnost na satu te zahtjevaju da studenti sami drže prezentacije. Također, postoji sustav online učenja Learn@WU koji se intenzivno koristi i na kojem profesori uploadaju domaće zadaće, skripte, probne ispite, rezultate ispita, termine predavanja itd. Sve potvrde/prosjek ocjena/razna uvjerenja printate kod kuće nakon što se ulogirate u LPIS sustav, tako da nije potrebno čekanje u referadi. Ne postoje „vježbe/labosi“ kao na hrvatskim fakultetima, već samo predavanja. Dolasci na predavanja su formalno obvezni, dok za nedolazak na predavanje uglavnom nećeš snositi nikakve posljedice osim eventualno gubitka 5-10% bodova, uz možda neke iznimke, no svakako preporučam redovan dolazak na predavanja jer to je ionako smisao studiranja. :)

Još par zanimljivosti koje bih želio istaknuti: studenti su uglavnom ambiciozni i zainteresirani pa se nemoj čuditi ako te poslije održane prezentacije izrešetaju svakojakim pitanjima, što je iskustvo koje na hrvatskim fakultetima nisam nikad doživio. Također, nakon što je predavanje završeno, smatra se pristojnim kuckati po stolu umjesto pljeskanja kao izraz zadovoljstva predavanjem. Slobodnog vremena ima dosta, na prvoj godini predavanja i obveze sam imao sam tri dana u tjednu (utorkom, srijedom i četvrtkom) tako da je svaki tjedan vikend u trajanju od 4 dana! Također, Austrija kao država ima jako velik broj praznika, a možete (barem na prvoj godini) očekivati i solidno dugačke uskršnje i božićne praznike, kao i slobodnu veljaču namijenju skijanju.

Osobno iskustvo

Osobno sam jako zadovoljan odlaskom na WU Wien i definitivno bih se opet odlučio na isto. Kao pluseve istaknuo bih atmosferu velegrada (Beča), novi kampus fakulteta (o tome više kasnije), kvalitetu programa i karijerne mogućnosti nakon završetka, priliku za upoznavanjem mnogo zanimljivih ljudi. Kao manji minus istaknuo bih poprilično visoke cijene smještaja i restorana u Beču, kao i permanentni hladni vlažni dunavski vjetar koji zahtjeva stalno nošenje debele jakne jer je u protivnom šetnja gradom prilično neugodna.

Studiranje u inozemstvu iznimna je prilika za upoznavanjem raznih ljudi iz različitih društvenih slojeva. Ja, osim s kolegama s fakulteta i iz doma gdje živim, uvijek pokušavam upoznati što više ljudi bilo preko evenata u Beču, dodatnih aktivnosti ili nečeg trećeg.

Financijsko iskustvo

Studiranje na WU Wien je besplatno za sve građane EU koji program završe u za to predviđenom vremenu plus dva dodatna semestra. Jedino je potrebno svaki semestar platiti doprinos studentskoj uniji (OEH fees) u iznosu od oko simboličnih 18 Eura. Sam život u Beču je u nekim aspektima skuplji, a u nekima jeftiniji od života u Zagrebu. Privatni smještaj je znatno skuplji nego u Zagrebu, dok je cijena jedne sobe u domu zajedno s režijama fiksirana na oko 350-450E mjesečno s tendencijom blagog ali sigurnog rasta. Naravno, ukoliko dijelite sobu s više ljudi, imate niže zahtjeve ili se odlučite za život u zajedničkom stanu (WG), proći ćete jeftinije. Restorani su u Beču otprilike duplo skuplji nego u Zagrebu (10-ak eura za solidnu pizzu), studentske menze su također prilično skupe (5E za jedva dostatni obrok), kao i poznate pekare u kojima je teško naći malo veće pecivo za ispod 2E.

Neke stvari su u Beču i jeftinije nego u Zagrebu – režije (komunalije), te cijene proizvoda u mnogim supermarketima. Npr. često si kupim pakiranje od 5 Kinder Bueno čokoladica za oko 1.8E, što je duplo ako ne i više jeftnije od cijene istog u Zagrebu. Cijene javnog prijevoza (U-Bahn, tramvaji, busevi) su jako isplative obzirom na kvalitetu usluge, pa se tako kao student vozite neograničeno cijeli semestar za samo 75E! Ukoliko vas uhvate prilikom švercanja, kazna je oko 90E!

Glede putovanja, Beč je jako blizu Bratislave pa svima preporučam da posjete navedeni slovački grad. Brojni WU studenti odlaze upravo u Bratislavu na studentsku razmjenu.

Za shopping preporučujem Wien Mitte (ne preveliki, ali simpatični shopping centar koji mi je osobno najdraže mjesto u Beču jer se lijepo šetati od njega do centra grada), kao i Donau Zentrum – najveći shopping centar u Beču. Famozna MariaHilfer Strasse također je zanimljiva za posjetiti, kao i brojne manje strasse i gasse.

Smještaj

Prvu godinu proveo sam u novoizgrađenom studentskom domu Base 11 smještenom u četvrti Simmering (jako blizu autobusnog kolodvora), dok drugu provodim u domu Grosse Schiffgasse smještenom jako blizu samog centra Beča. Svima bih savjetovao da pripaze na udaljenost doma i fakulteta gdje studiraju; unatoč iznimnoj kvaliteti javnog prijevoza u Beču, brzo postane dosadno svaki dan potrošiti skoro 2h na javni prijevoz. Moj dom tijekom prve godine bio je prilično udaljen od fakulteta (35+ min), dok je drugi znatno bliže (20min). Uglavnom idem do fakulteta U-Bahnom ili eventualno busom prvi dio etape.

Studentski domovi u Beču su općenito jako dobro održavani, uređeni i bogati dodatnim sadržajima (kuhinje, fitness dvorane za vježbanje, lounge sobe za druženje, biljar/stolni nogomet). U mnogočemu podsjećaju na hotele i atmosfera je često puta (barem u početku) službenija i ozbiljnija nego u hrvatskim domovima. Lani sam cijelu godinu proveo u vlastitoj sobici s vlastitom mini-kuhinjom i kupaonicom. Na higijenu i urednost se također stavlja veliki značaj – jednom tjedno tim za čišćenje (dvoje Balkanaca) kuca i ulazi u sobu, vičući PUTZEN PUTZEN te čiste, ali vas i upozoravaju ukoliko smatraju da neki djelić sobe ne održavate dovoljno dobro. Navodno postoji i inspektor koji vam može naplatiti kaznu za neodržavanje sobe ukoliko si neuredan/neuredna. (Ovo nije šala, iako navedenog nisam nikad vidio; pretpostavljam zato jer sam jako uredan :). Od negativnijih iskustava istaknuo bih loše podešene i iznimno glasne protupožarne alarme koji su me nekoliko puta bezrazložno probudili iz sna, kao i nekoliko jako neurednih susjeda koji bacaju hranu uokolo na pod bez razloga, a jednom su bacili i stolicu s trećeg kata vani na ulicu. Sve obavijesti o domskom životu objavljuju se u privatnoj Facebook grupi, a ponekad se i organiziraju tulumi.

Ostalo

Par važnih stvari koje do sada nisam spomenuo slijede sada. WU Wien od prošle akademske godine ima potpuno novi kampus, koji je jedan od najljepših fakulteta u svijetu i često ga nazivaju svemirskim brodom. Kampus uključuje: 5 ili 6 zgrada fakulteta, Interspar, mensu, nekoliko restorana i kavana, sportsku dvoranu, parking, prostor za odmor, spremište za bicikle, knjižnicu, prodavaonicu suvernira… apsolutno sve. Svaki student ima pravo i na sitnice poput vlastitog lockera i/ili besplatnog iznajmljivanja vlastite prostorije za učenje i rad. Profesorski uredi su ogromni i novi a imaju i tajnice, portafone itd.

Tulumi i zabava: na svakom koraku vikendom. Ulaz se obično naplaćuje znatno više nego u Zagrebu (oko 10E), no nekad postoje popusti za studente ili članove ESN (Erasmus Student Network). Za ljubitelje piva: pivo u Beču je jedno od najboljih u svijetu

I za kraj, znaš da živiš u Beču kada:

• Znaš napamet U-Bahn postaje svoje linije
• Na pokretnim stepenicama automatski staješ desno da oslobodiš mjesto
• Znaš kako izgleda pravi perec
• Znaš što su Käsespätzle i znaš koji umak jedini ide uz Wiener schnitzel (hint: brusnica)
• Vidite Döner Kebab i čujete turski svuda oko Vas
• Imaš nekad osjećaj da ste se vremeplovom vratili u Jugoslaviju (u Beču navodno živi 400-500 tisuća ljudi s prostora Balkana)
• Unatoč popularnom mišljenju znate jako malo studenata iz Hrvatske, a jako puno iz BiH
• Sjedneš u varaždinski bus u 18h za Zagreb i znaš procijeniti u minutu kada će doći u Zagreb, i znaš da ćeš morati izlazit van na slovenskoj granici

:)