KDI School of Public Policy and Management (Vesna Sumić)
Institucija: KDI School of Public Policy and Management
Stipendija: Global Ambassador Fellowship
Piše: Vesna Sumić
Prijavni proces
Ja sam se prijavila za jesenjski upis 2011. godine. Rok za dostavu dokumentacije je bio kraj svibnja 2011., telefonski intervju s dva profesora s fakulteta je bio 16. lipnja 2011., konačni rezultat da sam primljena sam primila 30. lipnja 2011., a nastava je počela početkom rujna 2011.
Prikupljanje dokumentacije nije bio nikakav problem. Ne traži se TOEFL ni neki drugi ispit, ali se traže prijepis ocjena, motivacijsko pismo i dvije preporuke.
Što se tiče ocjena, moje su jako loše (prosjek 2,9), ali to očito nije bila prepreka da me prime.
Što se tiče pisama preporuke, može se dati pisma preporuke profesora s fakulteta ili kolega s posla. Meni su pisma preporuke dale dvije kolegice s posla.
Telefonski intervju nije bio nimalo zahtjevan; nije se tražilo stručno znanje već su profesori htjeli utvrditi moje trenutne životne prilike, moju motiviranost za studiranje na njihovom fakultetu i kako ću u budućnosti primjeniti kod njih stečeno znanje.
Tako su se primjerice pitanja odnosila na to kako sam saznala za njihov fakultet, što sam po struci, gdje radim, koje područje želim studirati i što planiram raditi kad se vratim u Hrvatsku.
Mislim da je tu ključno pokazati motivaciju i želju da se studira baš kod njih, želju da se upozna Koreja i korejska kultura i jasnu nakanu da se stečeno znanje u budućnosti primjeni za unapređenje naše države.
Akademsko iskustvo
Da bi se stekli uvjeti za završetak studija potrebno je položiti najmanje 14 predmeta, a da bi se zadržala stipendija potrebno je imati prosjek ocjena od najmanje 3,0 (od ukupnih 4,0).
Najveća ocjena je A, pa tako treba imati najmanje sve ocjene B da bi se zadržala stipendija. Profesori to znaju i zapravo je politika ocijenjivanja takva da se u pravilu ne daju ocjene manje od B.
Dakle, kad se dobije –B ili B, pa i +B to se smatra lošim ocjenama. Moje je iskustvo je da se bez problema dobije čak i +B, ali da je za –A i A jako velika konkurencija i da za te ocjene treba jako puno učiti.
Koreanci su po prirodi jako ambiciozni i opterećeni ocjenama, pa mnogi od njih čak i spavaju u učionicama ne bi li bili najbolji, budući su pod jako vellikim vlastitim pritiskom da budu najbolji, a i od strane svojih obitelji. Čak i ako nemaju obaveza na fakultetu, radije su tamo nego kući, jer smatraju da se to jednostavno tako mora i da bi odlazak kući pokazao neozbiljnost.
Dakle, tko želi najbolje ocjene morat će se potruditi, a tko se želi provlačiti s „jadnim“ četvorkama, može to bez puno muke.
Općenito je način ocjenjivanja takav da onaj najbolji (ili više njih) ima A bez obzira na to koliko bodova ima (može imati doslovno 5 bodova od 50 i imat će A), a lošiji će imati dalje –A, +B, -B i rijetko kad +C i C. Osobno ne znam nikoga da ima ispod –B.
Dakle, moguće je dobiti odlične ocjene s vrlo malo bodova, ako nitko drugi nije bio bolji. Tu Koreanci postaju problem, jer oni dižu kriterije svojim bjesomučnim učenjem.
Predmeti su u pravilu većinom ekonomski, ali se sve vrti oko javnih politika, pa tu ima ekonomije (sa statistikom, ekonometrijom, pustim grafovima i sl., ali i teorijom), prava, politologije, sociologije i sl.
Meni su osobno najveći problem bila dva obavezna predmeta – „Quantitative Methods“ i „Analysis of Market and Public Policy“, jer su vrlo stručni, zahtjevaju predznanje iz ekonometrije i statistike (a ja sam pravnica!) i sve u svemu ništa mi nije bilo jasno. Na kraju sam ih položila s ocijenama –B i B, pa je taj problem sad iza mene.
Mogu reći da su predmeti dobri, profesori jako dobri, a o svakome osobno ovisi koliko će naučiti.
Osobno iskustvo
Ja sam dugo tražila stipendiju za poslijediplomski studij i kad sam pomislila sa se to nikad neće desiti dobila sam ovu stipendiju za studiranje u Koreji što je bilo doslovno ispunjenje mojih snova.
Tu sam stekla puno prijatelja, naučila dosta o Koreji i korejskoj kulturi, o sebi samoj i ovo iskustvo ne bih za ništa mijenjala.
Osim na osobnm polju, vjerujem da će mi studiranje na ovom fakultetu pomoći i na stručnom polju i da ću ovdje stečenim znanjem i iskustvom moći naći bolji posao i time si osigurati bolju budućnost.
Financijsko iskustvo
Stipendija uključuje potpunu školarinu, smještaj u iznosu od oko 850 kn mjesečno i mjesečni džeparac u iznosu od oko 4,300 kn, a ne pokriva trošak avionske karte.
Mjesečni džeparac je dovoljan za život, ali nije dovoljan za putovanja izvan Koreje, pa tko želi putovati izvan Koreje ili ići u žešće kupovine ne ginu mu trošenje ušteđevine i štednja.
Dobro je što se može zaraditi nešto novaca, do recimo 500-600 kn mjesečno, radom na fakultetu u funkciji ispomoći profesorima (kao „teaching assistent“), radom u knjižnici ili u studentskom domu kao „dormitory assistent“.
Smještaj
Postoje dvije vrste smještaja; „on campus“ smještaj (smještaj u studentskom domu na kampusu) i „off campus“ smještaj (smještaj u stanovima izvan kampusa).
Smještaj pokriva školarina i mjesečno se od mjesečnog džeparca izuzima iznos za pokrivanje smještaja.
Ja sam smještena u studentsko domu na kampusu i ne bih se selila, zato jer je od studentskog doma do fakulteta manje od 10 minuta hoda i životom u sudentsko domu se lakše uđe u studentski „đir”, jer su „svi tu”.
Smještaj izvan kampusa je vrlo pristojan i ukoliko imate sreće s cimerom/cimericom ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Također, većina stanova „off campus“ nisu predaleko od fakulteta, recimo do 20 minuta hoda.
Ostala iskustva
Koreja je različita uvelike od Hrvatske, pa i od cijele Europe. U odnosu na nas, puno su ozbiljniji, tiši, ambiciozniji i cijelo njihovo društvo se temelji na poštivanju raznih društvenih normi i trpljenju raznih društvenih pritisaka.
Vrijedni su divljenja i poštovanja, dobri su i pošteni, ali njihova ambicioznost i “ubijanje od posla“ (u pravilu imaju do 4 dana godišnjeg odmora godišnje) čovjeka lako mogu dovesti do ludila i podsjetiti da nama „i nije tako loše”, jer imamo djetinjstvo, spontana prijateljska druženja, alternativnu glazbenu scenu i godišnje odmore!
Ipak, Koreji sam jako zahvalna na svemu što me naučila i od sada nadalje pamtim samo dobre stvari! Ništa drugo ne bi bilo pošteno!
Dakle, tko dođe u Koreju, bit će više nego pozitivno iznenađen gostoljubivošću njenih stanovnika, njenom ljepotom i zavidnim gospodarskim razvojem, ali još će više znati znati cijeniti dokona ljetna kupanja i subotnje kave u gradu bez ijedne brige na pameti.